1851. godine u Cazinu je podignuta buna protiv Omer-paše Latasa.
1950. godine iz Cazina je krenuo narodni ustanak. Nama je danas prijeko potreban novi ustanak. Danas se ne “bunimo” protiv vlasti, danas se bunimo protiv samoga sebe. Kažu da je ta borba najteža. Borba od koje zavisimo ne samo mi nego i drugi, oni koji će doći na naša mjesta za nekoliko godina. Ne borimo se sabljama i puškama, nego trudom i radom.
Omladinski rad predstavlja mogućnost da mladi razvijaju svoje vještine, znanja, da nauče kako da budu dio tima, da budu uključeni u proces donošenja odluka.
Mnogi mladi, a i ja uz njih, tvrde da su naučili više korisnih stvari kroz neformalno obrazovanje nego kroz formalno. U školama i na fakultetima učimo sve i svašta, kroz to obrazovanje nismo u mogućnosti da pokažemo sebe, dok kroz omladinski rad imamo priliku da budemo ono što jesmo i da radimo na poljima koja nas zanimaju. Kroz formalno obrazovanje nemamo priliku da upoznajemo mlade osobe iz cijele države, kao sto to imamo kroz neformalno.
Danas na prvim linijama fronta se nalaze omladinski radnici, lideri, osobe koje su voljne i željne da se stvari promijene. Na pitanje da li su te osobe dovoljne da naprave promjene, kažem da jesu. Stavili smo sebe u poziciju da ovisimo puno o drugima, a to nije tako i ne treba da bude tako. Promjene će se desiti samo ako mi vjerujemo u njih i ako budemo radili na njima, a ne ako budemo čekali da neko drugi počne vjerovati u njih. U Bosni i Hercegovini, vlasti na svim nivoima ne pridaju veliki značaj mladim ljudima. Uzimajući u obzir da malo dijelova BiHa ima strategiju za mlade, koji je najvažniji akt za mlade, to nam sve govori koliko se ustvari vlast brine o mladima. Krivca u toj priči ne pronalazim samo u organima vlasti nego i u mladima. Mladi ljudi u mom kraju, u našoj državi ne koristi prilike koje imaju, a danas ih ima u izobilju. Treba da više iskorištavamo resurse koji nam se daju, jer ćemo tako stvarati nove.
Danas omladinski rad ima veoma važnu ulogu u procesu pomirenja, nije to klasično pomirenje, ni sa kim se mi nismo svađali, ali odrastamo s nametnutim predrasudama od strane sredine u kojoj živimo. Omladinski rad u radu s mladim osobama u BiH daje našoj budućnosti neku novu dimenziju, dimenziju suživota. Ja, a i dosta mladih ljudi koje poznajem, je beskrajno zahvalno omladinskom radu i svim omladinskim organizacijama uz pomoć kojih sam uspio da upoznam mlade osobe različitih nacionalnosti, različite vjerske opredjeljenosti i svih ostalih razlika. Po meni ključna uloga omladinskog rada u radu s mladima u BiH je upravo stvaranje svih tih mreža. Ovo je kronična bolest našeg društva, ali ja vjerujem da su upravo mladi kroz omladinski rad, taj lijek koji nam je prijeko potreban. Nije ovo jedina uloga omladinskog rada u radu s mladima u BiHa. Stvaranje mladih lidera je jedna od njih također. Poznata kineska poslovica kaže : ” Ako čovjeku daš ribu, nahranit ćeš ga za jedan dan; ako ga naučiš uloviti ribu, nahranit ćeš ga za cijeli život ” , moje viđenje ove izreke u našem kontekstu je da ako nekom mjestu stvoris ili otkriješ lidera, mi tom mjestu više ne treba da dajemo ribe nego smo ga uz pomoć tog lidera naučili da peca. Zato mi se sviđa što puno organizacija širom BiHa organizuje akademije za mlade lidere, lideri su ključ svega. “Bolje je imati vojsku ovaca koju vodi lav, nego vojsku lavova koju vodi ovca” ! S ovom izrekom prelazim na još jednu ulogu omladinskog rada. Nisu sve osobe spremne i nežele sve osobe da budu lideri. Lideru u timu trebaju osobe koje rade, koje misle. Da, koje misle sa svojom glavom. Razvoj kritičkog mišljenja kroz omladinski rad je veoma važna uloga. Pogledajmo samo sadašnju situaciju i u šta sve ljudi danas vjeruju, Bil Gejts će nas čipirati, korona je laž, 5G izaziva koronu. Naše razmišljanje i naša kritička misao je na dnu. Na dnu jer nam je lakše da se priklonimo većini, a ta većina je spremna da se obračuna sa svima onima koji misle drugačije. Kroz omladinski rad mladi ljudi dobiju na važnosti, uzeću primjer sebe. Mislio sam da su političari, vlada i svi ostali organi upravljanja, nepristupačni. Uspio sam razuvjeriti sebe, a i druge oko sebe da nisu. Moj glas se čuo i među njima, ali krenuo je iz tima s kojim sam radio. Koji me je podržavao u nekim trenucima više nego moja porodica. Osjećaj kada znaš da neko vjeruje u tebe i u tvoje ideje ti daje vjetar u leđa. Tako se sve osobe koje rade u grupama i timovima u omladinskom radu, razvijaju u tom pravcu. Nose pozitivnu energiju i šire je dalje. Pokretajući i osobe koje do tada nisu imale nikakve dodirne tačke s ostatkom te grupe, a vidi ih sad, dijele iste zamisli i ideje. Kroz omladinski rad, što se više dajemo, više dobijamo, više nam se mogućnosti otvara, stvaramo nove prilike, upoznajemo nove ljude. Zar to nije sjajno ? Zašto to svi mladi ljudi ne koriste ? Zašto su nam instagram i facebook glavna zanimacija u životu ? Pitanja na koja ja ne mogu da dam odgovor. Ali znam da većina osoba zažali za svim propuštenim prilikama, da stekne neka nova znanja i vještine, da volontira, da upoznaje. Nisu ni svjesni da sve ove radionice, seminare, treninge, neki ljudi plaćaju skupo, a oni ih mogu pohađati besplatno.
O ovoj temi se stvarno može svasta da kaže. Mislim da postoji puno mladih ljudi koji žele nešto promijeniti samo ih treba privući. Danas važan segment omladinskog rada je i marketing istog, privlačenje mladih ljudi. Kroz omladinski rad mladima se treba dati ono šta oni žele, aktivirati ih malo po malo, uključivati u sve više aktivnosti i tad ćemo dobiti jednu vojsku mladih ljudi koju niti jedna vlast, niti jedna prepreka neće moći zaustaviti. Maštam jer ne želim da se pomirim s ovom stvarnošću.
2020. godina, iz Cazina kreće još jedna buna. Buna mladih, Otvoren je PRONI klub, buna se nastavlja.