Kako su nam važni odnosi u porodici, s prijateljima, poznanicima i drugim ljudima, isto toliko su ti odnosi važni na poslu kojeg obavljamo. Uspješno komuniciranje je osnova za dobar i kvalitetan rad tima. Svaki čovjek ima potrebu da komunicira i ona se kod njega javlja od prvih dana života. Nastojeći da uspostavi komunikaciju s drugima, osoba na taj način prenosi svoja znanja, stavove i osjećaje u vidu informacije. I ne samo to. Ona, također, iste informacije
usvaja od druge strane s kojom razgovara. Taj proces se u jeziku naziva komunikacijski kanal. Vrlo je važno da u tom procesu ne dođe do tzv. buke u komunikacijskom kanalu. Tada, prevedeno na svakodnevni jezik, između govornika nastaje nesporazum, razilaženje ili još gore – konflikt. On može izazvati pomutnju i narušene odnose u određenoj zajednici, timu ili organizaciji. A to svakako nije u interesu nikom. Mogućnost integracije u grupu i njegovanje timskog duha je nešto na čemu je potrebno raditi. Aktivno slušanje, samokontrola i motivacija su kriteriji bez kojih nijedna grupa ne bi mogla funkcionisati. Ako pitate ljude da li razumiju ove koncepte, oni će vam brže-bolje odgovoriti s DA. Ali suštinski, vrlo je mali broj onih koji zaista poimaju značenje i ulogu timskog rada. Referirajući se na ovu značajnu komponentu u kontekstu omladinskog rada, onda moramo kazati da je ona pod MUST! Niti možemo niti smijemo da je izuzmemo. U omladinskom radu se stvaraju temelji za tinejdžere koji će svoje mjesto tražiti pod suncem. Upravo zbog toga omladinski klub, centar i aktivizam mora biti prostor gdje će se sticati suštinske životne vrijednosti, ali i vještine. Zamislite radionicu u klubu, s 20ak učesnika i dva facilitatora koji privatno ne razgovaraju, a ne uspijevaju da poslovno odvoje od privatnog. I onda, negdje usred radionice na temu diskriminacije i predrasuda, desi se, recimo, sljedeće: „Ovo što je upravo vrla kolegica Amra kazala uopšte nije tačno. Naravno da možete reći nekom da je debeo. Pa demokratija je, svako ima pravo na mišljenje. To nije diskriminacija niti uvreda. Diskriminacija je samo kada odvajate romsku od ostale djece u školi. Ili ne dozvoljavate djetetu s cerebralnom paralizom da se druži s vama!“ Smiješno i poražavajuće, zar ne? I onda vam kolegica Mia nastavi dalje s pogrešnim poređenjima i tumačenjima osnovnih pojmova glede tematike, ne zato što je ne poznaje nego zato što želi da kontrira kolegici Amri. Naravno, ni ova joj neće ostati dužna pa će joj prvom prilikom doskočiti i tu se klupko nastavlja. Šta dobijaju oni koji su auditorij? Koji su došli da bi stekli neka nova znanja i obogatili svoj duh. U metežu negativne energije i netrpeljivosti, ostat će preneraženi i razočarani. One koje trebaju da budu prototip jedinstva, sloge i u konačnici, profesionalnosti, postaju primjer timskog poraza i podsmijeha. Pitanje je da li su uopšte bile svjesne svoje uloge i odgovornosti. Da jesu, znale bi da su se morale izdići nad nesuglasicama i ponašati se krajnje profesionalno. Samo zajedničkim i jedinstvenim nastupom postiže se ona prava sinergija koje se prenosi na sve učesnike bilo koje aktivnosti. Ukoliko postoje konflikti, oni moraju da se riješe konstuktivno i u „bekstejdžu“. Tako rade vrsni znalci svog posla. Dakako da savršenog oblika rada nema niti treba da ga bude jer u životu ništa nije savršeno, ali čovjek mora da teži boljem. I tu dolazimo do pojma feedbacka čije etimologija riječi jasno ističe da ona ima pozitivnu konotaciju. Dati nekom povratnu informaciju ne znači nužno pohvaliti ga ili kritikovati nego pronaći pravi instrument kojim ćete osobi ukazati na određeni nedostatak ukoliko on postoji. Nahraniti nekog s nečim što će ga podstaknuti i motivirati jeste cilj prave povratne informacije. „Sendvič“ metoda ne traži od vas da budete psiholozi. Ona iziskuje da u svakom momentu budete svjesni onog što jeste i kakvu ulogu imate. I da ne zaboravite ono najvažnije – biti uzor mladom čovjeku koji će sutra primijeniti neki od vaših obrazaca ponašanja; dobar ili loš – ovisi od onog šta im prezentirate!