Mladi ljudi vole da se druže, da se zabavljaju i da koriste svoje slobodno vrijeme izvan svoga doma sa svojim vršnjacima. Omladinski rad, kao rad koji radi sa mladim ljudima, treba da razumije i radi na mjestima gdje su mladi ljudi stacionirani. Upravo zbog toga, omladinski rad pretežno radi izvan svog poslovnog prostora kako bi se približio ciljnoj grupi.

Postoje dvije vrste omladinskog rada u praksi, odnosno, drugačije rečeno, na terenu, „Outreach“ i „Detached“. Ova dva omladinska rada imaju različite pristupe rada sa mladima. Svrha „Detached“ omladinskog rada je u tome da pomaže mladima u rješavanju problema kao i da istražuje njihove želje i potrebe. On stvara bližu konekciju omladinskog radnika i mladih ljudi, dok „Outreach“ omladinski rad podrazumijeva formalni dio rada koji prezentuje organizaciju mladim ljudima i uključuje razne aktivnosti izvan prostora organizacije.

Svaki grad je različit kao i zajednica u njoj, pa tako i mladi u određenom dijelu države ili čak grada nisu isti i ne mogu se posmatrati na isti način. Upravo zbog toga, omladinski radnik mora da se informiše i da stupi u kontakt sa mladim ljudima u jednoj zajednici radi otkrivanja njihovih problema, potreba i želja i tek onda da razmišlja da li je moguce, i na koji način riješiti probleme. Najvažnije je stupiti u kontakt jer jedino tako će omladinski radnik njih razumjeti ali i mladi ljudi primijetiti da nisu zaboravljeni. Povratna informacija je bitna, kroz davanje savijeta, komuniciranje, podsticanje kreativnosti mladih ljudi, edukovanja ali i povećanja samopouzdanja mladih.

Omladinski radnik kao i volonteri koji rade sa njima moraju razumjeti da mladi ljudi smatraju da su neshvaćeni i upravo zato ih treba tretirati sa poštovanjem. Naravno, neizostavni dio svega toga jeste zadobiti povjerenje koje stvara konekciju ako je obostrano. Omladinski radnik i volonter trabaju da stvore empatiju prema mladim ljudima i isto tako da ih poduče da poštuju druge mlade kao i stariju populaciju, a posebno, svoje roditelje. Kroz prirodnost, konkretnost i otvorenost, omladinski radnik ima sposobnost da mladim ljudima da konkretnu sliku o tome šta se od njih traži bez da bude arogantan i stvara vještački autoritet, već da bude ono što jeste. Iskustvo, koje je omladinski radnik ili volonter stekao u prijašnjim akcijama, lične informacije i lična ubjeđenja i iznošenje svojih stavova i osjećanja u određenu harizmu i pozitivnu energiju, privlači pažnju mladih osoba.

Aktivnosti koje omladinski rad koristi u praksi su različite prezentacije koje prezentuju rad organizacije, edukovanje mladih ljudi izvan prostorija, volonterski rad koji mlade ljude privlači i povećeva im svijest o bitnosti u zajednici, kulturne manifestacije bile one pozorišne, muzičke, scenske i slično. Kroz takve aktivnosti, omladinski radnik promoviše prava mladih da ih motiviše kako bi im se razvio kapacitet i samopouzdanje za aktivno učešće u zajednici kao i samostalno donošenje izbora i odluka.

Omladinski rad u praksi predstavlja jako bitan dio razvijanja mladih ljudi u zajednici jer, pored osnovnog obrazovanja, on nudi dodatno neformalno obrazovanje koje mlade čini jačim osobama, razumnijim i spremnijim za buduće prepreke.